Alergija – proljetni neprijatelj

Što su alergije i kako suzbiti simptome?

Dolaskom proljeća i buđenja vegetacije, brojnim sugrađanima donosi pojavu alergija koje su manifestirane hunjavicom, kihanjem, crvenim i osjetljivim očima koje svrbe i peku. Kako biste što lakše prebrodili to razdoblje kada vegetacija oko nas se budi, pročitajte članak koji će vam pobliže objasniti što je to alergije, kako je liječiti i smanjiti simptome.

Alergijska upala

Pod nazivom alergija ili preosjetjivost označavaju se pojave oštećenja stanica uzrokovane različitim imunološkim reakcijama. Alergijske manifestacije najrasprostranjenije su imunološke bolesti, a zahvaćaju 20-30% populacije zapadnih zemalja. Kada govorimo o alergijskim bolestima u užem smislu, mislimo na bolesti koje su posredovane IgE-razredom imunoglobulina. Alergijska reakcija pod utjecajem je različitih sustavnih kontrolnih mehanizama. To su: genetski čimbenici, proces produkcije protutijela, aktivacija imunokompetentnih i protuupalnih stanica, cirkulacija citokina/kemokina, te neutrogeni mehanizmi.

Zajedno sa sustavnim kontrolnim mehanizmima djeluju i lokalni tkivni činioci te tako sudjeluju u oblikovanju alergijske reakcije u ciljnom organu. Imunološka reakcija prvoga tipa je rana reakcija koja može nastati odmah ili u prvih dvadesetak minuta nakon ponovnog ulaza alergena u organizam sensibilizirane osobe. U progresiji imunološke reakcije razvija se kasna faza igE-posredovanog odgovora s infiltracijom tkiva upalnim imunokompetentnim stanicama uz dominaciju eozinofilnih leukocita i oslobađanje sekundarnih protuupalnih medijatora.

Kad se alergen veže za IgE, oslobađa se histamin iz unutarstaničnih granula mastocita, široko rasprostranjenih po čitavom organizmu, s najgušćom koncentracijom u koži, plućima i sluznici GI sustava. Histamin potiče aktivaciju stanica imunološkog sustava i primarni je medijator kliničke atopije. Histamin izaziva lokalnu vazodilataciju, povećava propusnost kapilara te stimulira osjetne živce, pri čemu nastaje svrbež. Dovodi do kontrakcije glatke muskulture u dišnim putevima (bronhokonstrikcija) i GI traktu (pojačava peristaltiku) te pojačava salivaciju i sekreciju bronhalnih žlijezda.

Simptomi i znakovi alergije

Uobičajeni simptomi alergije su rinoreja, kihanje, nazalna kongestija, piskanje u prsima i dispneja, te svrbež i iritacija očiju i kože. Znakovi mogu uključivati i nazalni edem, bolnu palpaciju paranazalnih sinusa, piskanje u plućima, hiperemiju i edem konjuktiva, te ljuštenje kože. Stridor, piskanje i ponekad hipotenzija – znakovi su anafilaksije opasni po život.

Dijagnoza

Prepoznavanje simptoma i kliničkih zakova alergijskih bolesti zahtijeva, uz kliničko iskustvo, dobro poznavanje temeljne imunologije. Anamneza je obično pouzdanija od dijagnostičkih testova i probirnih pretraga. Ona uključuje pitanja o učestalosti i trajanju napadaja, o promjenama do kojih s vremenom dolazi, o okidačima ako su poznati, te o povezanosti s godišnjim dobom i nekim specifičnim situacijama.

Važnost utvrđivanja uzročnog alergena leži u činjenici da eliminacija alergena kod većini alergijskih bolesti ima najbolji preventivni i terapijski učinak. U alergološkoj praksi najčešće se upotrebljavaju in vivo testovi kao kožni test metodom uboda (prick test), intrakutani (intradermalni) i epikutani test (patch test), provokativni test uzročnim alergenom i ispitivanje nespecifične i specifične bronhalne hiperaktivnosti testovima plućne funkcije. U in vitrodijagnistici alergijskih bolesti najčešče se primjenjuju metode za kvantitativno mjerenje imunoglobulina, ukupni IgE, specifični IgE i IgG na pojedine alergene, ukupna hemolitička aktivnost komplemenata, razina cirkulirajućih imunokompleksa te testovi celularne imunološke reaktivnosti.

Alergeni

Potencijalni alergen je svaka supstancija sposobna potaknuti alergijsku reakciju nakon ulaska u organizam. Izazivači tih reakcija su mnogobrojni, a najčešće su to tvari proteinske, polisaharidne ili kemijske prirode iz bolesnikova okoliša. Alergijska reakcija je specifična za svaki alergen, odnosnu njegovu antigensku strukturu.

Inhalacijski alergeni uzrokuju alergijsku reakciju tipa 1, koja se klinički očituje: rinitisom, konjuktivitisom ili alergijskom astmom. Najčešći inhalacijski alergeni su: pelud stabala, epitel životinja, spore plijesnji, kućne i skladišne grinje, te različite zrakom nošene čestice u vanjskoj ili unutarnjoj atmosferi.  Alergolozi moraju dobro poznavati pelud koja prevladava u određenoj vegetaciji i sezone polinacije svog područja, jer tako najbrže i najjednostavnije prepoznaju uzročne alergene sezonskog rinitisa, astme i konjuktivitisa.

Liječenje

Prvo što se može napraviti da bi se znatno ublažili simptomi alergije je kontrola okoliša u kojem se boravi. To podrazumijeva izbjegavanje ili eliminiranje tvari koje uzrokuju alergijsku reakciju. Nakon povratka u zatvoreni prostor, nosnu sluznicu potrebno je isprati da bi se odstranili nakupljeni alergeni. S obzirom da se zrnca peludi hvataju za kosu, kožu i odjeću, nakon boravka na zraku, potrebno se otuširati i promijeniti odjeću da bi se što prije smanjila izloženost alergenima. Ispiranje nosne sluznice trebalo bi kod alergičara biti dio svakodnevne higijene, a prednost se daje tlačnom ispiranju posebnim sustavima, s obogaćenom morskom soli.

Izloženost će se smanjiti i prozračivanjem prostora u kojem se boravi, najbolje navečer kada su koncentracije peluda u zraku najniže.

Da bi simptomi alergije bili što manje izraženi, te da bi se, možda, i izbjeglo liječenje antihistaminicima, postoje različiti dodaci prehrani i biljni preparati kojima se može pomoći. Slijede neki koje svakako ne bismo smijeli zaboraviti.

Kozlinac (Astragalus membranaceous)

To je višegodišnja biljka, prirodnog staništa u Kini, Mongoliji i Koreji. Stoljećima se koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini za jačanje obrambenog sustava organizma, a kao ljekoviti dio biljke upotrebljava se njegov osušeni korijen. Već dugo godina ta biljka se primjenjuje za ublažavanje tegoba alergijskih reakcija koje uključuju alergijski rinitis, konjuktivitis, ili čak dermatitis. Kozlinac usmjerava odgovor imunološkog sustava prema eliminaciji alergena i pritom znatno smanjuje alergijske simptome. Djeluje regulacijski na neravnotežu imunološkog sustava koja dovodi do proizvodnje upalnih citokina, stvaranja imunoglobulina IgE i posljedično oslobađanja histamina. Potrebno ga je početi koristiti u nižim dozama mjesec dana prije očekivane sezone alergija, te nastaviti u potrebnoj dozi tijekom cijele sezone. Njime je na prirodan način i bez sedacijskog efekta moguće ublažiti ili spriječiti pojavu alergijskih reakcija.

Kvercetin

Kvercetin je biflavonoid sa snažnim antioksidativnim, antihistaminskim i protuupalnim djelovanjem. Smanjuje simptome alergije, astme, peludne groznice i osipa. Istraživanja su pokazala da stabilizira membrane mastocita i bazofila, te time spriječava izlučivanje histamina i serotonina u krv i tkivo. Preporuka je uzimati od 250-600 mg /dan podijeljeno u dvije doze, zajedno s vitaminom C i bromelinom s kojima ima sinergističko djeovanje. Prirodno ga možemo dobiti iz sjemenki grožđa, zelenog čaja, peršina, luka ili tamnog bobičastog voća.

Kalcij i vitamin C

Ako pacijent zna da ga neće zaobići, simptome alergije svakako je potrebno prevenirati dodacima kalcija i vitamina C u višim dozama. Osobe koje nemaju optimalnu razinu kalcija u organizmu osobito su podložne alergijama, jer on smanjuje i normalizira propusnost krvnih žila, do koje dolazi djelovanjem oslobođenog histamina. Preporuka je uzimati dozu od 800, pa čak do 1.300 mg/dan, te ju postupno smanjivati s ublažavanjem simptoma. 

Očekivane alergije svakako će se ublažiti i visokim dozama vitamina C koji smanjuje lučenje histamina i potiče njegovu razgradnju. Uz to, on smanjuje mogućnost spazma bronhalnih puteva, koji mogu biti reakcija bronhalnog napadaja alergijske astme. Potrebno ga je uzimati u dozi od 1.000-1.500 mg/dan, najbolje u oblicma koji štite sluznicu želuca, a postepeno se oslobađaju tijekom cijelog dana.

Probiotici

Bakterije koje su prirodno nastanjene u probavnom traktu usko su povezane s imunološkim sistemom i sa sigurnošću možemo tvrditi da velik postotak imuniteta, čak do 80%, ovisi o crijevnoj bakterijskoj mikroflori. Zdrava i uravnotežena mikroflora crijeva je ona u kojoj je broj dobrih bakterija veći od broja patogenih i preduvjet je za zdravo funkcioniranje imunološkog sistema i zdravlje čitavog organizma. Istraživanje PANDA (Probiotics and Allergy) provedeno u 2007. godini dokazalo je da postoji čvrsta veza između crijevne flore i alergija. Djeca trudnica koje su uzimale probiotike tijekom trudnoće imala su i do 80% smanjenu pojavnost dermatitisa i astme. Probiotici omogućuju organizmu stvaranje više antitijela imunoglobulina IgG, te tako štite organizam od jakih alergijskih reakcija. Osnovni izvori probiotičkih bakterija su fermentirani proizvodi poput kefira, domaćeg termički neobrađenog sira ili jogurta, te misa i tempeha. No, ako je uslijed alergija i oslabljenog imuniteta potrebna veća doza, potrebno ih je uzimati u obliku različitih preparata za djecu ili odrasle.

Ulje crnog kima

Ulje crnog kima je prirodni antihistaminik i jedan od najpopularnijih prirodnih sastojaka za prevenciju alergije. Crni kim ima imunomodulatorno djelovanje, što znači da pojačava ili smanjuje reakciju imuniteta, ovisno o stanju u kojem se organizam trenutno nalazi. Ulje crnog kima daje izvanredne rezultate kod alergičara, a njegova dugoročna upotreba dovodi do znatnog smanjenja simptoma alergije. Tretman kod alergija potrebno je započeti i nekoliko mjeseci prije perioda polianacije (ožujak/travanj) da bi se organizam pripremio za visoku koncentraciju peludi u zraku. Uzimanje bi se trebalo nastaviti sve do kraja jeseni, nakon čega se može napraviti pauza i ponovno započeti s upotrebom u veljači.

Postoje mnoge prirodne tvari kojima možemo ublažiti, pa čak ponekad i spriječiti simptome alergije, no ako su oni ipak jačeg intenziteta, morat ćemo posegnuti za lijekovima, antihistaminicima u pravom smislu.

Antihistaminici

Antihistaminici su antagonisti receptora histamina, koji djeluju na histaminske receptore H1, H2, H3 i H4. H1 receptori nalaze se posvuda u koži, H2 u parijetalnim stanicama želuca, dok su H3 i H4 manje izraženi, uglavnom na histaminergičnim neuronima i koštanoj srži. Za suzbijanje alergijskih bolesti, često se kombiniraju s kortikosteroidima, lokalnim dekongestivima ili leukotrijenskim antagonistima. Histamin je bazični amin koji nastaje iz L-histidina, a u organizmu ga uglavnom nalazimo u plućima i koži, te nešto manje koncentracije u probavnom sustavu. Prilikom alergijskih reakcija alergen se veže s IgE protutijelom na mastocitima i bazofilima, a nakon stvaranja tog kompleksa dolazi do degranulacije bazofila i mastocita te oslobađanja histamina i drugih kemijskih medijatora, prostaglandina i leukotrijena. Oni se vežu na histaminske receptore posvuda u organizmu. Antihistaminici su lijekovi koji neutraliziraju aktivaciju histaminskih receptora, a prema djelovanju i nuspojavama antagoniste H1 receptora možemo podijeliti u tri generacije.

Klasični anihistaminici prve generacije poput klemastina, klorfeniramina, difenhidramina ili doksilamina imaju brojne nuspojave poput vrtoglavice, konstipacije, mučnine, te sedacije zbog prolaska kroz krvno-moždanu barijeru, neselektivnosti za H1 receptore i antikolinergijskog učinka.

Već znatniju prednost nad prvom generacijom pokazala je druga generacijaantihistaminika u koje spadaju cetirizin, astemizol, akrivastin, mizolastin, feksofenadin, terfenadin, loratidin, te lokalni antihistaminici azelastin, levokabastin i olopatadin. Njihova prednost nad prvom generacijom je u tome da manje prolaze kroz krvno-moždanu barijeru, imaju manji antikolinergijski učinak, te uzrokuju manje interakcije s drugim lijekovima.

Treća generacija antihistaminika, u koje spadaju levocetirizin, desloratidin i feksofenadin, znatno je naprednija, velike selektivnosti za H1 receptore, bez interakcija s transportnim crijevnim proteinima, te bez antikolinergijskih i sedacijskih učinaka.

Antihistaminici se uglavnim propisuju ukoliko je prisutno više simptoma alergije. Ako se radi samo o očnim simptomima ili samo o alergijskom rinitisu, bolji je izbor lokalno tretiranje pojedinog simptoma da bi se izbjegli neki od njihovih negativnih učinaka.

 

Očni simptomi

U sklopu peludne groznice obično se pojavljuje i sezonski alergijski konjuktivitis s vrlo neugodnim simptomima. Očni simptomi pojavljuju se u obliku svrbeži, crvenila, natečenosti i suzenja oka. Zbog nepovoljnog utjecaja antihistaminika na kvalitetu suznog filma, očni simptomi, ako su prisutni zasebno, tretiraju se lokalnim oftalmicima u obliku različitih kapi za oči. Pacijentu se savjetuje da ne trlja oči i izdaju mu se kapljice koje će umiriti oko i isprati očnu površinu od alergena. Preporučuju se kapljice u obliku umjetnih suza bez konzervansa, ili s konzervansom koji se razlaže na svjetlu ili nakon ukapavanja u oko, te kapljice s natrijevim hijaluronatom, dekspantenolom ili njihovom kombinacjom. Također, vrlo su korisne kapi na biljnoj bazi s kamilicom, biljkom vidac i nevenom, koje će znatno umiriti oko. Kapi za oči s raznim vrstama polimernih gelova duže se zadržavaju na površini oka, štiteći ga pritom od isušivanja i dodira alergena, tako da ih se preporučuje koristiti prije izlaska na zrak i izloženosti alergenima. Novije kapljice sadrže i ektoin, prirodni sastojak koji stabilizira membrane mastocita, te tako smanjuje intezitet alergijske reakcije, a ujedno djeluje emolijentno na očnu sluznicu, te ju štiti od alergena.

Ako je alergijska reakcija ipak jačeg intenziteta, propisuju se očni antihistaminici,  najčešće olopatadin. On predstavlja kombinaciju djelovanja antihistaminika i stabilizatora mastocita, pa stoga čega povoljan učinak nastupa ranije i traje duže. Terapiju njime također je potrebno kombinirati s umjetnim suzama da bi se alergeni što više uklanjali s površine oka.

Alergijski rinitis

Kao jedan od glavih i uvijek prisutnih alergijskih simptoma javlja se i rinitis, odnosno upala nosne sluznice. Manifestira se kao kihanje, začepljenost nosa, te svrbež, curenje, crvenilo i peckanje nosa i očiju. Lijekovi koji se koriste za smirivanje nosne sluznice su intranazalni kortikosteroidi, intranazalni ili oralni H1 antihistaminici, intranazalni kromolini, te antileukotrijeni. Dekongestivna terapija u obliku sprejeva ili kapi za nos primjenjuje se kao potpora ostaloj terapiji, no potrebno je koristiti ju s oprezom da se ne bi dodatno iritirala  i isušila nosna sluznica. Upravo zato prednost se daje sprejevima koji sadrže ovlaživače u obliku natrijeva hijaluronata ili dekspantenola, te sprejevima s ektoinom koji će umanjiti intenzitet alergijske reakcije i zaštititi epitel nosne sluznice. Nosnu sluznicu potrebno je što češće čistiti i ispirati morskom vodom da bi se otklanjali nakupljeni alergeni. Koriste i nosne masti koje, osim što obnavljaju i vlaže nosnu sluznicu, stvaraju i mehaničku barijeru koja ju štiti od alergena.

Zaključak

Alergija je imunološka reakcija koja svojim neugodnim simptomima prijeti iz sezone u sezonu. Da ne bi pacijenta ograničila u svakodnevnim aktivnostima, potrebno ju je pametno kontrolirati. Samostalno, postupcima izbjegavanja i eliminacije alergena; uz pomoć liječnika koji će propisati potrebnu terapiju; te ljekarnika koji će objasniti kako terapiju pravilno koristiti te preporučiti adekvatnu prevenciju.